Na obroncima Suve planine, gde se ovog leta zbog suše voda traži kao zlato, krava Višnja, njena ćerka Savana i još desetak drugih grla imaju jednu pravu heroinu – Žaklinu Zlatanović.
„Imam osam krava i četiri teleta, sve su moje. Ostale su od sestre, ukupno ih je dvanaest. Pasu ovde po planini – ima i iz Belog, Mokranjske i Kosmovačke“, priča Žaklina, pokazujući na svoja grla kao da predstavlja članove porodice. I zaista, tako ih i doživljava.
Dok su životinje žedne i sunce nemilosrdno peče, ona je tu, sa njima.
„Juče nisu imale ni kap vode. A ja? Neću da pijem vodu, samo da one imaju. Više ih volim nego sebe.“
Na pitanje da li je sada bolje, uz osmeh kaže:
„Stiglo od ministarstva, puno cisterni… Sad imaju vodu i sad mi je srce puno.“
Žaklina sa svojim govedima boravi u predelu zvanom Mali Krčevi, gde naizmenično ostaje po nekoliko dana, pa se vraća kući – u štalu.
„Ja već treću godinu ovo radim. Volim ih, čuvam ih, sve ih znam po imenu. Moje lepotice.“
Kada počnu prvi snegovi, životinje će morati da napuste planinu i vrate se u selo. Do tada, svaka kap vode je borba za opstanak.
„Krava je živa, kao čovek. I ona traži da preživi. Čovek može da kupi flašu vode, ali šta da radi stoka ako nema vode?“
Ovih dana, zahvaljujući hitnoj intervenciji Ministarstva poljoprivrede, stigle su cisterne sa pijaćom vodom, što je donelo olakšanje. Ipak, suša je velika, a kraj leta daleko.
„Niko ne voli krave kao ja“, zaključuje Žaklina Zlatanović dok miluje Savanu.
A njihove oči, pune zahvalnosti i vode, govore više od reči.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram