Voda – najvažniji prirodni resurs, bez kojeg život ne može da postoji. Dok se širom sveta govori o nestašicama i klimatskim promenama, u opštini Aleksinac postoji jedan tih, ali izuzetno važan čuvar zdravlja i života – Fabrika za preradu vode u Bresju.
Iz akumulacije Bovan, smeštene među brežuljcima i šumama, već decenijama teče životna nit za hiljade domaćinstava. Ali kako se voda sa površine jezera pretvara u savršeno čistu i bezbednu vodu za piće? Ko sve stoji iza toga i sa kakvim se izazovima suočavaju?
Voda iz akumulacije Bovan stiže cevovodom dugim osam kilometara direktno u postrojenje u Bresju. Kapacitet fabrike je impresivan – može da preradi i do 300 litara vode u sekundi, ali retko radi punim kapacitetom.
„Naša fabrika snabdeva opštinu Aleksinac vodom iz akumulacije Bovan. Cevovod je dugačak osam kilometara, a maksimalna količina sirove vode koja stiže je 330 litara u sekundi. Od toga, preradom možemo da isporučimo oko 300 litara čiste vode svake sekunde“, objašnjava Jelena Mladenović, šef hemijske laboratorije na postrojenju za preradu vode u Bresju.
Kvalitet sirove vode menja se tokom godine. Dok je zimi voda često dovoljno čista i zahteva minimalnu preradu, letnji meseci donose veće izazove – povećane temperature i ljudske aktivnosti utiču na kvalitet akumulacije.
„Tokom leta imamo veće koncentracije mangana i gvožđa u sirovoj vodi, ali zahvaljujući tehnologiji prerade, taj problem uspešno rešavamo. Naš cilj je da voda koja napušta fabriku uvek bude u skladu sa svim propisima“, dodaje Mladenović.
Za kvalitet vode danas je zaslužna i moderna tehnologija. Posle rekonstrukcije 2018. godine, uvedeni su novi procesi poput ozoniranja, koji unapređuju kvalitet vode i otklanjaju neželjene ukuse i mirise.
„Voda prvo prolazi kroz predhlorisanje, zatim dodajemo polielektrolite i aluminijum-sulfat. Nakon flokulacije i taloženja, voda se ozonira ili direktno filtrira, a na kraju vršimo završno hlorisanje u rezervoarima“, pojašnjava Mladenović.
Fabrika ne samo da proizvodi pijaću vodu, već vodi i računa o mreži koja vodu doprema potrošačima. Tokom leta, potrošnja naglo raste zbog navodnjavanja i rekreativnih aktivnosti.
„Leti potrošnja zna da poraste i do 170 litara u sekundi, dok je zimi znatno manja, oko 110 litara u sekundi. To zavisi od vremenskih uslova i navika stanovništva“, kaže ona.
Akumulacija Bovan ima i svoje ekološke izazove – čamci, kupači i klimatske promene utiču na kvalitet i količinu vode. Zbog toga fabrika veliku pažnju posvećuje edukaciji mladih o očuvanju prirodnih resursa.
„Na postrojenju često organizujemo posete za učenike osnovnih i srednjih škola. Želimo da mladi shvate da je voda ograničen resurs i da moramo da je čuvamo“, ističe Jelena Mladenović.
Iako fabriku redovno kontrolišu i Institut za javno zdravlje i interne laboratorije, klimatske promene i smanjenje padavina donose nove izazove za budućnost vodosnabdevanja.
„Vidimo da se klima menja i da padavina ima sve manje. Moramo da razmišljamo o vodi kao resursu koji nije beskonačan. Zato je važno da se ponašamo odgovorno i štedljivo“, poručuje ona.
Fabrika u Bresju je više od postrojenja – to je čuvar života i zdravlja za opštinu Aleksinac. U vremenima kada voda postaje sve dragocenija, njen značaj i odgovorno korišćenje postaju prioriteti ne samo za struku, već i za svakog građanina.









