Nenad Petrović, poznatiji na društvenim mrežama kao „Samo Kajzer„, mladi influenser iz sela Porodin kod Aleksinca, već godinama na društvenim mrežama oduševljava svoje pratioce duhovitim i originalnim klipovima. Svakodnevno objavljuje sadržaj koji ima milionske preglede, a zahvaljujući svom šarmu i kreativnosti, postao je jedan od najprepoznatljivijih lica. Iako na mrežama ima veliki broj pratilaca, malo je poznato da iza ovog uspeha stoji mladić koji je duboko ukorenjen u svom selu, svom kraju, i vrednostima koje se ne mogu izmeriti brojem pregleda.
Ove godine, kao i prethodnih osam, Nenad se posvetio važnoj akciji – prikupljanju paketića za decu.
„Stvarno, svaki put kad pomažem, osećam se kao Deda Mraz“, smeška se Nenad dok pakuje poklone za mališane koji možda neće imati priliku da uživaju u prazničnoj čaroliji.
Ove godine prikupljanje paketića možda nadmaši rekord od oko 1000 koliko ih je bilo prošle godine. Do sada je pripremljeno više od 70 . Svi donatori, kako pojedinci, tako i kompanije, pomogli su da ova akcija postane stvarnost, a Nenad je ponosan što je u mogućnosti da donese barem malo svetlosti u živote onih kojima su u potrebni.
„Motiv je da nekoga usrećimo. Nije ovo nešto mnogo, ali eto bar nekom detetu izmamimo osmeh na licu sada kada su praznici, kada svi treba da budemo srećni i radosni. I to je ono što me pokreće.“
Paketiće prikuplja preko svojih profila. Motivaciju je dobio kada je snimao live sa drugaricom u kome su se žalili na ukus gumenih bombona. Tada su dobili komenta da njeno dete nikada nije jelo gumene bombone.
„Te godine smo želeli za to dete da skupimo par paketića, međutim ogroman broj ljudi se javio i podelili smo oko 1000. Sa tom praksom smo nastavili. „
Nenad je svoju popularnost fokusirao na to da pomaže ljudima.
„Uzimamo sve osim novca. Sve je dobrodošlo, grickalice, školski pribor, igračke, garderoba“, dodao je Kajzer.
Sa podelom paketića počinje 27. ili 28. decembra i završava 6. januara. Prvo mesto gde će nositi je Specijalnoj školi u Aleksincu, a onda ide dalje. Paketiće će dobiti i deca iz socijalno ugroženih porodica, zatim ona koja borave u bolnici, i deca iz ruralnih sredina. Tokom cele godine hranu koja mi pristiže doniram starijim ljudima, socijalno ugroženim porodicama.
Baka Stana: „Podržavam ga jer pomaže drugima“
Za baku Stanu, Nenad nije samo uspešan mladić na društvenim mrežama, već i dobar unuk koji uvek pomaže i daje više nego što uzima.
„Ja ga podržavam. On voli da pomogne drugima, a posebno deci“, kaže ona i dodaje da i ona pomaže unuku oko pakovanja paketića.
„Zadovoljstvo je pomoći, a on je tu da donese radost deci. Nikada nije mogao da gleda kada neko nema ono što zaslužuje.“
U procesu pakovanja paketića učestvuju i deca iz Nenadove porodice. Njegovi mali pomagači, Bogdan i Nađa, pridružili su se kako bi pomogli da svi pokloni stignu do onih kojima su najpotrebniji.
„Volim da pomažem i da dajem deci koja nemaju. U paketiće stavljam ono što bih i ja voleo da dobijem“, kaže Bogdan, dok pažljivo pakuje svaki poklon sa mnogo ljubavi.
„Dajemo deci poklone jer svi zaslužuju biti srećni“, dodala je Nađa.
Pomoć siromašnoj deci postala je porodična tradicija, a Nenadov primer pokazuje da društvene mreže mogu da posluže i za dobre i plemenite stari. Pomažući deci koja nemaju, on pokazuje da pravi uticaj ne leži u broju pregleda, već u onome što ostavimo iza sebe.
„Mi živimo u nekom društvu gde svi hejtuju infulensere i društvene mreže. Ja mislim da roditelji treba da se zapitaju šta prate njihova deca i koga gledaju. Nisu svi ljudi na društvenim mrežama isti i nisu štetni. Mislim da deca mogu i lepe stvari tu da nauče, ako ih roditelji usmere. Ja za sebe smatram da ne dajem loš primer nikome, ali ne kažem da takvi ljudi postoje i da zloupotrebljavaju društvene mreže. Ali itekako mogu da posluže za pametne i dobre stvari“, iskren je Nenad.
Nenad se bavio i poljoprivredom, čuvao je i koze i ovce i javno je o tome govorio.
„Ja kao i sve naše poznate ličnosti, prvo štala pa onda estrada. Šalim se, nekada jesam, ali sada zbog nekih porodičnih problema ne mogu. Verovatno ću nastaviti time da se bavim jer ne planiram da odem odavde. Meni je ovde lepo“, istakao je Kajzer.
U malom Prodinu može da se živi. Nenad otkriva da mu je manje potrebno nego u većim gradovima. Sa osmeho govori da ovde nemaju ni prodavnicu, pa nemaju gde ni da potroše novac. Potrebna im je samo banka da imaju gde da ga čuvaju, kaže. Priznaje da nema neku perspektivu u selu, ali ipak čovek sam sebi gradi sreću.
„Ako je meni lepo i ako sam pozitivan i imam želju i volju, mogu i u pustinji da živim. Meni nije problem“, zaključio je Nenad Petrović.
Nenadova inspiracija dolazi iz svakodnevnog života i ljudi koje sretne. Njegovi klipovi i sadržaji na društvenim mrežama pružaju pogled na svet kroz njegov filter, sa svim njegovim usponima i padovima.
„Inspiraciju dobijam od ljudi koje srećem, iz naših života, iz načina na koji živimo. I samo to pokušavam da pretvorim u reči na svoj način. A, spremite se za nove klipove. Sada sam preokupiran podelom paketića, ali uskoro ću se vratiti.“