U svom domu u Vlasotincu, u 92. godini, preminuo je Siniša Pavić, najplodotvorniji TV autor bivše Jugoslavije. Ova tužna vest odjeknula je među ljubiteljima njegovih dela i širom javnosti koja je odrasla uz njegove serije i filmove.
Pavić je svojim radom obeležio domaću televizijsku i filmsku scenu, stvarajući nezaboravne serije poput „Pozorišta u kući“, „Otpisanih“, „Vrućeg vetra“, kao i filmove „Tesna koža“ i „Laf u srcu“.
Njegova dela su postala deo kolektivne svesti naroda, a serije poput „Boljeg života“, „Srećnih ljudi“, „Porodičnog blaga“, „Stižu dolari“ i „Bele lađe“ ušle su u istoriju domaće televizije.
Ko je bio Siniša Pavić?
Siniša Pavić rođen je 1933. godine u Sinju, a već sa pet godina se sa porodicom preselio u Beograd. Po zanimanju je bio sudija, diplomiravši na Pravnom fakultetu u Beogradu. Njegova literarna karijera započela je 1963. godine objavljivanjem prvog romana „Višnja na Tašmajdanu“, ljubavne priče koja je ubrzo adaptirana u film, u režiji Stoleta Jankovića, sa mladom Nedom Arnerić u glavnoj ulozi.
Njegov drugi roman, „Vruć vetar“ (1980), adaptiran je u istoimenu TV seriju koja je stekla veliku popularnost ne samo u Jugoslaviji, već i u Češkoj, Mađarskoj, Rumuniji, Bugarskoj i Austriji, gde je proglašena za najbolju TV seriju ikada prikazanu.
Na TV Beograd prvi put se pojavio 1971. godine s poznatom serijom „Diplomci“. Kao scenarista, Pavić je bio zaslužan za mnoge čuvene serijale, uključujući „Otpisane“, „Pozorište u kući“ i „Vruć vetar“.
Njegov rad obuhvata i četrnaest istorijskih TV drama, među kojima su „Poslednji čin“, „Vreme zločina“, „Čovek koji je bombardovao Beograd“ i „Misija majora Atertona“, kao i dramske serije „Španac“ i „Banjica“. Pisao je i pozorišne predstave, romane i filmske scenarije, među kojima su „Višnja na Tašmajdanu“, „Otpisani“, „Avanture Borivoja Šurdilovića“, „Laf u srcu“, „Čudo neviđeno“, „Moljac“, „Nema problema“, „Poltron“, „Bolji život“, „Tajna porodičnog blaga“ i filmski serijal „Tesna koža“.
Siniša Pavić je svojim radom ostavio neizbrisiv trag u kulturnoj baštini bivše Jugoslavije. Njegove priče, likovi i dijalozi nastavili su da žive i nakon njega, prenoseći se generacijama koje dolaze. Njegova smrt je veliki gubitak za domaću umetnost, ali će njegovo delo nastaviti da inspiriše i raduje mnoge.