Kada su se 1966. godine na letnjoj pozornici Niške tvrđave upalila prva svetla projektora, retko ko je mogao da pretpostavi da će Niš postati prestonica glumačkih ostvarenja domaćeg filma. A upravo tada je počela tradicija Filmskih susreta, festivala jedinstvenog po tome što je posvećen – isključivo glumcima.
Inicijativa je potekla od Stanka Tasića, tadašnjeg direktora niškog „Slavica filma“, koji je želeo da svom gradu podari manifestaciju za pamćenje. Podržali su ga beogradski filmski prevodilac Kosta Carina i Udruženje filmskih glumaca Srbije. Tako je sazrela ideja o festivalu koji neće nagrađivati samo režiju ili produkciju, već pre svega – glumačku igru.
O prvim godinama festivala, atmosferi i izazovima, najlepše svedoči glumac Voja Mirić, koji je u vreme osnivanja Festivala glumačkih ostvarenja u Nišu bio predsednik Udruženja filmskih glumaca Jugoslavije.
„Sanko Tasić, direktor Slavica filma, dođe, duje u Puli, i tamo se nađemo. On kaže – ajde da napravimo nešto, neku manifestaciju, da to malo podignemo. Ja sam tada bio predsednik Udruženja i dogovorimo se da formiramo inicijativu za festival glumačkih ostvarenja jugoslovenskog filma. Ne samo Beograd, nego i Zagreb, Ljubljana, sve producentske kuće odmah su to prihvatile.
Jedina struktura koja nas je podržala u početku bio je Savez boraca Niša, dok gradske vlasti nisu htele mnogo da se mešaju jer su neki listovi pisali da je to kao razbijanje Jugoslavije. Tek kasnije su neki mudri i pametni ljudi prepoznali vrednost festivala i podržali ga.
U početku je festival bio u Parku, pa je prešao u hotel Ambasador, i to se pokazalo kao najbolje rešenje. Sede glumci napolju, dolaze mladi, prilaze, razgovaraju s nama… To je bilo druženje koje se pamti, festival koji je postao pravi praznik filma i glumaca“, kazao je Voja Mirić u dokumentarcu „Filmski susreti, prvih 50 godina“ produkcije Synopsis.
Tako je Niš, gotovo preko noći, postao grad u kojem su se svake godine okupljale najveće filmske zvezde Jugoslavije. Ulice su bile svečano okićene, a publika je imala priliku da vidi svoje omiljene glumce van platna, na korak od sebe.
U početku su dodeljivane nagrade samo za glavne i sporedne uloge, a kasnije su ustanovljena priznanja koja i danas nose posebnu simboliku – „Carica Teodora“, „Car Konstantin“, „Gran pri Ćele kula“ i „Naisa“.
Ovako su izgledali prvi Filmski susreti u Nišu
Prvi festival 1966. godine nije bio samo takmičenje – bio je pravi praznik filma i druženja. Ljubitelji filmske umetnosti mogli su da prisustvuju projekcijama, razgovaraju sa glumcima i rediteljima, a grad je odisao svečanim raspoloženjem. Održan je od 28. avgusta do 4. septembra.
Bioskop „Čegar“
Publika je mogla da prati projekcije festivalskih filmova, uz razgovore sa glumcima i rediteljima. Projekcije su počinjale svakog dana u 10 časova, a program je izgledao ovako:
- Nedelja, 28. avgust – „S A I“
- Ponedeljak, 29. avgust – „Vojnik“
- Sreda, 31. avgust – „Tople godine“
- Četvrtak, 1. septembar – „Povratak“
- Petak, 2. septembar – „Do pobede i dalje“
- Subota, 3. septembar – „Pre rata“
- Nedelja, 4. septembar – „Štipenik“
Ulaznice su puštene u prodaju po ceni od 150 dinara, a mogle su se kupiti na blagajni bioskopa „Čegar“ i u bifeu kluba u Voždovoj ulici.
Letnja pozornica u Tvrđavi
Od 27. avgusta do 3. septembra, na Letnjoj pozornici u Tvrđavi, posetioce je čekao bogat festivalski program pod nazivom „Filmski susreti Niš 1966.“.
Organizatori su pripremili niz iznenađenja:
- „Avala film“ je svake večeri dodeljivao sedmodnevni boravak na Jadranu jednom srećnom posetiocu.
- Publika je takođe imala priliku da osvoji tri dana boravka u filmskom gradu Košutnjak.
- Glumci i interpretatori zabavne muzike iz Opera „Jugoslovenske trupe“ delili su svoje ploče sa potpisom na filmskom „Sancu“.
- U hotelima „Ambasador“, „Morava“ i „Slanina“, posetioci su mogli da borave sa filmskim umetnicima i dožive atmosferu festivala iz prve ruke.
Od prvog susreta do danas, festival je preživeo brojne promene – od jugoslovenskog do srpskog karaktera, od vremena kada je politika gledala sa rezervom, do trenutaka kada je ceo grad disao za film. Ali ono što je ostalo isto jeste duh zajedništva i ljubav publike.
Ipak, pred jubilej od 60 godina, Filmski susreti suočavaju se sa jednom od najtežih odluka – Udruženje glumaca Srbije odbilo je da učestvuje u festivalu. Time je dovedena u pitanje sama suština manifestacije.
Šest decenija trajanja govori da je Niš oduvek imao posebnu vezu sa filmom i glumcima. A upravo je ova godina, kada će jubilej biti obeležen u tišini, bez onih zbog kojih je festival i nastao, prelomni trenutak koji će pokazati da li će ta veza uspeti da prebrodi i ovu krizu.