Povodom obeležavanja 26. godišnjice od NATO agresije na Saveznu Republiku Jugoslaviju, u Domu Vojske u Nišu održan je komemorativni skup pod nazivom „Da se ne zaboravi“. Organizatori skupa bili su Komanda Kopnene Vojske Srbije, Grad Niš, Udruženje vojnih penzionera Srbije, Klub generala i admirala, kao i druga udruženja iz Niša koja neguju tradiciju srpskog naroda. Pre zvaničnog programa, organizovan je prijem za članove porodica poginulih u NATO agresiji.
Tokom NATO bombardovanja 1999. godine poginulo je 1.139 srpskih vojnika i policajaca, dok je broj civilnih žrtava bio tri puta veći. Prema rečima svetskih eksperata, u poslednjih 26 godina od posledica bombardovanja osiromašenim uranijumom preminulo je više od 40.000 ljudi.
Među prvim žrtvama NATO agresije bila je Slađana Stanković Đana, prva žena dobrovoljac u srpskoj vojsci koja je izgubila život na Kosovu 1999. godine. Prijavila se u vojsku odmah na početku agresije, služila kao bolničarka i pomagala ranjenim borcima. Poginula je 5. juna 1999. godine dok je pokušavala da evakuiše ranjenike sa Paštrika. Njena sestra Vesna Stefanović evocirala je bolna sećanja:
„Meni je poginula na Kosovu sestra, rođena, mlađa tri godine od mene. Ona je bila bolničar, poginula je u sanitetu zajedno sa ranjenicima. Dok ih je spašavala i spuštala od Ozgosa Paštrika, poginula je u mestu Planeja. Imala je 30 godina kada se to desilo. Minobacač iz Albanije pogodio je sanitetsko vozilo, njoj je posekao deo glave. To je ogromna tragedija za nas i za našu porodicu. Ostala sam bez oca, bez majke, nikoga više nemam. Ni danas, posle 26 godina, nemam ni posao, ni sigurnost, već samo želju da budem živa i da mogu da dođem i ostavim cveće na njenom grobu.“
Na skupu se obratio general Vladimir Lazarević koji je predvodio srpsku vojsku tokom NATO agresije.
„Danas je dan sećanja na ovaj dan pre 26 godina, kada je takozvani demokratski zapad sa svojom NATO alijansom izvršio zločinačku agresiju na našu zemlju. Ovo je bio jedan od najasimetričnih ratova u istoriji, vođen sa monstruoznim ciljevima. Planirali su da za samo četiri dana slome kičmu naše vojske, da ubiju preko 20.000 pripadnika Prištinskog korpusa, da blokiraju život u Srbiji i primoraju nas na kapitulaciju i okupaciju.“
On je podsetio i na brutalnost napada:
„NATO je koristio sve vrste ratova: propagandni, psihološki, informatički, ekonomski, elektronski i, na kraju, hemijski i nuklearni rat niskog intenziteta. Tokom tri meseca bombardovanja, na Srbiju su bačena ubojna sredstva ekvivalentna 8 do 10 nuklearnih bombi bačenih na Hirošimu. Gađali su nemoćne, žene, decu, izbegličke kolone, pijace, bolnice, fabrike i crkve.“
General je istakao da srpska vojska, uprkos ogromnoj nadmoćnosti NATO snaga, nije poklekla:
„Suprotstavili smo se najvećoj svetskoj sili sa svojim malim vojnim potencijalima. Naše tajno oružje bilo je besprimerni patriotizam, heroizam, visoka obučenost i neraskidiva veza sa našim narodom i crkvom. Ključ odbrane držala je herojska Treća armija, a težište borbi bilo je na Kosovu i Metohiji.“
Gradonačelnik Niša, Dragoslav Pavlović naglasio je da je očuvanje istorije ključno za buduće generacije. On je podvukao da je važno otvoreno razgovarati o ovom periodu srpske istorije i učiti iz njega.
„Zaslužili su i svi građani Srbije, jer su 1999. trpeli neopravdano bombardovanje njihove zemlje, naše zemlje, naše republike Srbije. I veliki broj žrtava koji je tada pretrpela naša država se ne sme zaboraviti. Čini mi se da u narednom periodu moramo biti otvoreni prema ovom pitanju i moramo stalno razgovarati na ove teme, zato što se sećanje na ove žrtve mora čuvati i mora trajati kroz učuvanje naroda. I generacija i generacije naših potomaka moraju učiti. Upravo najbolje se uči iz istorije. Istorija je pisala na ovim prostorima te 1999. teške dane i teška vremena.
Želim da se sećanje kroz narod ne zaboravi, da sećanje kroz narod ostane na te ljude, da se nikada ne zaboravi šta su ovi ljudi proživeli, šta smo mi kao srpski narod proživeli. U svim ratovima, jer Srbija je uvek vodila oslobodilačke ratove i Srbija nikada nije napadala nikoga, a uvek smo branili svoju teritoriju i zauvek ćemo je braniti. Nova pokoljenja to moraju znati i na istoriji moraju učiti“, istakao je gradonačelnik Dragoslav Pavlović.
Ovogodišnja komemoracija bila je prilika da se ponovo podseti na sve žrtve i posledice NATO agresije, ali i na snagu i otpor naroda koji se suprotstavio neuporedivo nadmoćnijem neprijatelju. Poruka sa skupa bila je jasna – sećanja na stradale ne smeju biti zaboravljena.