Na današnji dan, kada se obeležava Svetski dan Roma, podsećamo se jednog od najistaknutijih umetnika romske zajednice, Šabana Bajramovića, koji je svojim talentom, strašću i dušom obeležio ne samo romsku muziku, već i celokupnu muzičku scenu Balkana. Rođen u Nišu, Bajramović je postao simbol ne samo romske kulture, već i borbe za ravnopravnost i dostojanstvo.
Njegovo ime zauzima posebno mesto u istoriji romske muzike, a pesma „Đelem, Đelem“, koju je on izvodio, postala je pravi simbol romske zajednice širom sveta. Iako je sama pesma nosila naziv „Opre Roma!“ (što u prevodu znači „Držite se, Romi“), izvođenje Šabana Bajramovića verovatno je doprinelo da ova pesma postane zvanična himna Roma. Nema Roma koji ne zna stihove ove setne, ali istovremeno osnažujuće pesme, koja je kroz godine postala glas onih koji su često zanemareni i zaboravljeni.
Priča o Šabanu Bajramoviću počinje u Nišu, gde je rođen, ali njegov život nije bio ni približno lak. Kao mladić, Šaban je dospeo u Goli otok, gde je pevanje postalo njegov način da preživi. Na Golom otoku je bio zbog dezertiranja iz vojske, što je učinio zbog ljubavi prema jednoj devojci. Uprkos teškim okolnostima, upravo je tamo otkrio svoju ljubav prema muzici, koja je postala njegova izlazna tačka i način izražavanja.
Bajramovićevo pevanje postalo je simbol otpora i borbe za slobodu i jednakost. Upravo je njegov jedinstveni glas, emotivan i snažan, učinio da „Đelem, Đelem“ postane pesma koja ujedinjuje Rome širom sveta. Iako su mnogi izvođači izvodili ovu pesmu, upravo je Šaban Bajramović svojim pevanjem dao duboko emotivnu dimenziju koja je odjeknula u srcima miliona.
Bajramović nije bio samo muzičar, već i kulturni lider koji je svojim radom uticao na prepoznavanje i vrednovanje romske kulture. Njegovo stvaralaštvo nije obuhvatilo samo muziku, već i kulturni identitet, koji je kroz pesmu i umetnost postao vidljiviji i prihvaćeniji. Kao priznanje njegovog doprinosa, Nišlije su svom sugrađaninu postavile bistu u centru grada, čime su mu odale počast kao „kralju romske muzike“.
Romska zajednica u Srbiji, ali i širom Balkana, dala je brojne umetnike koji su obogatili kulturnu scenu. U tom kontekstu, Bajramović je jedan od najvažnijih predstavnika romske muzike, uz imena poput džez pevačice Ljiljane Petrović Batler i estradne umetnice Esme Redžepove. Ipak, položaj Roma u Srbiji, uprkos velikom kulturnom doprinosu, i dalje se suočava sa mnogim izazovima. Diskriminacija, siromaštvo i pravna nevidljivost i dalje su prisutni, dok se borba za jednakost i ravnopravnost nastavlja.
S obzirom na to, međunarodna zajednica, uključujući Evropsku uniju, ulaže napore da poboljša uslove života Roma kroz različite projekte i inicijative. EU je u poslednjih pet godina donirala više od 115 miliona evra za socijalnu inkluziju, među kojima je značajan iznos opredeljen za romsku zajednicu. Takvi projekti imaju za cilj poboljšanje obrazovanja, zapošljavanja i zdravstvene zaštite, ali i smanjenje diskriminacije.
Na Svetski dan Roma, koji se obeležava 8. aprila, podsećamo se ne samo na bogato kulturno nasleđe ove zajednice, već i na važnost stvaranja društva koje prepoznaje Rome kao ravnopravne građane sa svim pravima i mogućnostima. Šaban Bajramović svojim radom i pesmom ostavio je neizbrisiv trag, i postao simbol borbe za ljudska prava, dostojanstvo i jednakost, kako za Rome, tako i za sve druge narode.
Poruka koja ostaje, „Opre Roma!“, ujedno je poziv na zajedništvo i borbu za dostojanstven život svakog građanina, bez obzira na poreklo i etničku pripadnost.
1 komentar
Истине ради рећи ћу следеће; Шабан Шаулић је у једном интервију на РТС-у рекао , држећи личну карту у руке „ .. какав ром мени у личну карту пише Србин „.
Ром на циганском значи човек. Па самим тим „опре рома„ значи „држи се човече„.
Тврдња , аутора текста да;
„Diskriminacija, siromaštvo i pravna nevidljivost i dalje su prisutni, dok se borba za jednakost i ravnopravnost nastavlja„ није тачна.
Још председник Тадић је увео „декаду„ Рома у којој ће они бити „позитивно дискриминисани„. После двадесет и више година незнамо колико Тадићева декада има година или деценија. Она још траје. А паралелно са том „позитивном дискриминацијом„ срби су грађани другог па чак и четвртог реда.
Ромска деца приликом уписа у школе имају 35 поена у старту гратис, које србска деца мора знањем да освоје.
Србска деца, због сиромаштва родитеља, су се изјашњавала као Роми како би наставили студије.
Својевремено нишка градоначелница је на једном пријему
ромских средњошколаца рекла „ само ви учите за посао се не брините„.
Ништа слично никада није рекла србској деци.
Председник је прошле године јавно обзнанио да ће се у јавној управи запослити 100 интелектуалца.
То су они интелектуалци са 35 поена гратис, ту није било Срба.
Приликом запошљавања Рома послодавац пет пута мање плаћа доприносе него када запосли Србина.
И да приведем крају .
Када се „Опре Рома „ изборила да се прикључе на електричну мрежу ромска домаћинства која су крала струју, млади Роми су у заносу славља развили заставу на којој је , свима добро позната песница из Сорошеве кухиње.
Па се поставља питање „Да ли то наши Цигани планирају ромско пролеће у Србији „ ?
Па ако је тако , боље да се не називају Ромима. Никада они нису били грађани другог реда. Срби су их прихватили као своје суграђане и живели су без крвавих обрачуна.
И зато драги Цигани, када вас неко назива ромима, то је за исто као да на краву напише да је крава.
Ми знамо да је Циганин Човек и то никада нисмо доводили у питање.
И зато не допустите да од вас направе оружје које ће употребити против србског народа.