Pravoslavni vernici koji poštuju Julijanski kalendar danas proslavljaju Badnji dan, uvod u najradosniji hrišćanski praznik – Božić. Prema narodnom verovanju, sa badnjakom se u dom unose sreća, zdravlje i napredak.
Naziv praznika potiče upravo od badnjaka, drveta koje se na ovaj dan seče i svečano unosi u kuću. U seoskim sredinama muškarci u ranu zoru odlaze u šumu po najčešće mlado hrastovo drvo, dok se u gradovima badnjaci tradicionalno kupuju na pijacama. U domovima se priprema božićna pečenica, mese kolači i torte, a sve je usmereno ka stvaranju praznične atmosfere i radosti.
Uveče se badnjak, zajedno sa slamom i pečenicom, unosi u kuću. Slama kojom se posipa pod simbolično pretvara dom u vitlejemsku pećinu u kojoj je, prema hrišćanskom verovanju, rođen Isus Hristos. U seoskim kućama slama na podu ostaje tri dana, dok je u gradovima ovaj običaj sveden na rukovet postavljenu ispod stola ili pored jelke.
Badnjak simbolizuje drvo koje su, prema predanju, pastiri doneli i koje je Josif naložio da ogreje pećinu u hladnoj noći. Nakon svečanog unošenja, badnjak se loži uz niz ritualnih radnji koje treba da donesu zdravlje, napredak i blagostanje domaćinstvu.
Mnogi vernici ovaj dan provode u strogom postu, pa se na trpezi najčešće nalaze posna jela poput pasulja i ribe. Badnje veče je i vreme praštanja — veruje se da posvađani treba da se pomire, jer se u miru i slozi dočekuje rođenje Hristovo.
Badnja noć smatra se noći tišine, mira i radosti iščekivanja, dok Božić donosi poseban blagoslov za porodicu i dom.

