Kada se govori o bogatoj istoriji Filmskih susreta u Nišu, ime Velimira „Bate“ Živojinovića zauzima posebno mesto. Legenda jugoslovenskog i srpskog glumišta, ne samo da je često dolazio na festival, već je svojim prisustvom i ulogama u brojnim domaćim filmovima postao simbol jedne epohe jugoslovenske kinematografije koja je kroz decenije oblikovala i identitet niškog festivala.
Festival kao dom za glumce
Filmski susreti u Nišu, koji su počeli 1966. godine kao Festival glumačkih ostvarenja domaćeg igranog filma, od samog starta su bili jedinstveni događaj: spoj profesionalnog susreta filmskih stvaralaca i neformalnog druženja. U vreme kada se jugoslovenska kinematografija razvijala, Niš je postao mesto gde su glumci i filmski radnici mogli da razmenjuju iskustva, stvaraju prijateljstva i učestvuju u dugim večernjim razgovorima nakon projekcija.
Za mnoge učesnike i posmatrače festivala, Filmski susreti su bili uspešni onog trenutka kada su stigli upravo oni glumci čije su uloge i karijere obeležile istoriju domaćeg filma. Među njima se posebno izdvajao Bata Živojinović — glumac čija popularnost i harizma nisu umanjene ni decenijama nakon njegovog prvog pojavljivanja na festivalu.
Glumac koji je bio „festival“ sam za sebe
Bata Živojinović, sa više od 400 filmskih uloga tokom svoje karijere, često je bio jedan od najomiljenijih učesnika Filmskih susreta u Nišu. Bio je glumac koji je, svojim karakterom i neposrednošću, bio vrlo blizak publici i kolegama. Niški susreti su često bili prilika da publika vidi ne samo njegove nagrađivane uloge, već i njegovu spontanost i prisnost sa ljudima iz filmskog sveta i lokalnom zajednicom.
Upravo je Živojinović jedan od najnagrađivanijih glumaca u istoriji ovog festivala: tokom godina na festivalu je prikazano više njegovih ostvarenja i osvojio je čak četiri Gran-prija, kao i nekoliko nagrada „Car Konstantin“ za najbolje muške uloge, što ga svrstava u najznačajnije glumačke autore koje je Filmski susreti njegovo publika i žiri poznavali.
Osim uloge filmske ikone, Bata je ostao upamćen i kao neko ko je često bio deo žive slike festivala — druženja, neformalnih susreta i trenutaka koji su ostavljali snažan utisak na sve prisutne. Njegova povezanost sa Nišom bila je i lična: on je, naime, proveo dve godine školovanja u Nišu i završio srednju školu ovde, zbog čega je grad često isticao kao mesto koje mu je u srcu.
Nasleđe koje traje
Sećanje na Batin doprinos Nišu i filmskim susretima ostaje živo i danas. Tokom nekoliko godina, Galerija Niškog kulturnog centra organizovala je izložbu pod nazivom „Bata u 90 slika“, koja predstavlja retrospektivu njegovog bogatog umetničkog i životnog puta. Ova postavka, nastala povodom 90. godišnjice njegovog rođenja, svedoči o njegovoj ulozi u kulturi i činjenici da je Živojinović bio mnogo više od glumca — bio je simbol jedne umetničke generacije i festivalskog duha.
Legende, anegdote i priče o Bati Živojinoviću na Filmskim susretima, ali i o drugim glumcima koji su tu dolazili kroz decenije, ostaju dragoceni deo kulturne baštine Niša. One podsećaju da je festival bio i ostao mesto susreta, razgovora, zajedništva i filmske magije — a Bata Živojinović je bio jedna od najvećih svetlosti te magije, onu koju je Niš rado primao i koju taj grad nikada nije zaboravio.
Ovaj tekst deo je projekta „60 godina Filmskih susreta u Nišu: Digitalna hronika jubileja“ koji je sufinansiran sredstvima Grada Niša na Konkursu za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja u 2025. godini. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.



