Nedaleko od sela Orljane kod Niša, na brdu Kukumiga, nalazi se neobično mesto koje iz godine u godinu privlači sve veći broj ljudi – „šuplji kamen“. Skriven od pogleda, ali poznat među vernicima, ovaj kamen sa uskim prolazom postao je simbol vere, nade i molitve.
Do njega se dolazi pešice, kroz prirodu, a oni koji dolaze kažu da već na samom prilazu osećaju poseban mir. 
Prema predanju, ovo mesto je nekada bilo isposnica, gde su se monasi povlačili iz sveta kako bi se u potpunosti posvetili molitvi i duhovnom životu. Njihova tišina i molitve, kako veruju mnogi, ostavile su trag koji se i danas oseća.
„Monasi su ovde dolazili da se izdvoje i da se u miru mole Bogu. Njihove molitve su osveštale ovo mesto, zbog čega verujemo da je blagodat i danas prisutna“, objašnjava jerej Dragan Stanković, sveštenik crkve Svetog Jovana u Orljanu.
Danas, ovo mesto posećuju ljudi iz cele Srbije, ali i iz inostranstva. Dolaze sa različitim brigama – neki traže utehu, neki rešenje za zdravstvene probleme, a neki jednostavno žele da pronađu unutrašnji mir.
Priča o pokajanju
Kako kaže, današnji izgled ovog mesta nastao je nakon događaja koji vernici tumače kao opomenu.
„Kada je svetinja obnovljena, tadašnji sveštenik je, iz nekog hira, minirao tu pećinu jer su ljudi više dolazili tamo nego u crkvu. Međutim, ubrzo su se dogodile tragedije u njegovoj porodici i među onima koji su mu pomagali. Tada su shvatili da su pogrešili i, kao znak pokajanja, podigli dva betonska stuba i na njih postavili kamen, praveći prolaz kroz koji danas ljudi prolaze“, navodi on.
Običaj koji prati ovo mesto podrazumeva da vernici tri puta prođu kroz uski otvor u kamenu, uz molitvu. Taj čin, kako se veruje, simbolizuje duhovno očišćenje i novi početak.
„Najvažnija je molitva. Ljudi treba da znaju da se ne obraćaju kamenu, već Bogu. Kamen je samo mesto gde se molimo“, naglašava jerej Stanković.
„Vraćamo se ponovo“
Mnogi koji dolaze, kako kažu, vraćaju se ponovo. Posebno roditelji dovode decu, verujući da će im boravak na ovom mestu pomoći kod različitih problema.
Jedan od posetilaca, Živojin Trajković, kaže da je lično svedočio promenama.
„Bio sam prisutan kada je jedno dete, koje je imalo problem, već posle nekoliko dana pokazalo napredak. Ne mogu da tvrdim šta je u pitanju, ali verujem da vera ima ogromnu snagu“, priča on.
Vera koja isceljuje
Sličnog mišljenja je i Danijela Rotari Stanković, koja ističe da snaga dolazi iz vere koju čovek nosi u sebi.
„Verujem u isceliteljske moći, ali smatram da čovek osveštava mesto svojom verom. Svako od nas nosi veru u sebi i to je ono što isceljuje“, kaže ona.
Dodaje da je najvažnije da ljudi neguju ljubav prema Bogu i bližnjima.
„Bez Boga ne možemo ništa. U ovim vremenima najvažnije je da imamo ljubav prema Bogu i jedni prema drugima. Zajednička molitva donosi mir i radost“, poručuje.

Sveštenici posebno apeluju na posetioce da čuvaju prostor.
„Ljudi često ostavljaju stvari, ali to nije potrebno. Mogu da donesu neki lični predmet, da ga prislone uz kamen i ponesu nazad kao blagoslov. Važno je da se mesto ne prlja i ne skrnavi“, poručuje on.
Iako ne postoje zvanične potvrde o isceljenjima, brojni vernici tvrde da su nakon dolaska osetili promene – bilo fizičke ili duhovne.
„Da nema toga, ljudi ne bi dolazili u ovolikom broju. Svako nosi svoju priču, ali ono što je zajedničko jeste vera“, kaže jedan od prisutnih.
„Šuplji kamen“ danas predstavlja mesto gde se susreću tradicija, vera i lična iskustva. Za neke je to običaj, za druge nada, a za mnoge – mesto gde pronalaze mir.
Nalazi se u neposrednoj blizini crkve Svetog Jovana u Orljanu, jedne od najstarijih svetinja u Srbiji, što dodatno potvrđuje njegov duhovni značaj i povezanost sa pravoslavnom tradicijom.
Ovaj članak deo je projekta „Gradske priče“ koji je sufinansiran sredstvima Grada Niša na drugom Konkursu za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja u 2025. godini. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.





1 komentar
Niški mini Stonehendge