Nijedan veći grad u Srbiji ne može da se pohvali da u neposrednoj blizini ima tako veliku, značajnu i raznovrsnu prirodnu atrakciju kao što može Niš sa svojom Sićevačkom klisurom.
Sama Sićevačka klisura je geološko čudo. Njene strme litice, mediteranska mikroklima i netaknuti pejzaži nude jedinstvenu kombinaciju prirodne lepote i biodiverziteta, čine je rajem za fotografe, planinare i penjače ali i obične izletnike željne uživanja u prirodi.
Opština Niška banja, na čijoj se teritoriji ovaj park prirode i jedno od najpopularnijih niških izletišta nalazi, već godinama čini sve da od klisure napravi turističku destinaciju visokog nivoa, ali i da istovremeno očuva i zaštiti ono što je u njoj najvrednije, a to je upravo prirodna jedinstvenost.
Uređena izletišta i vidikovci su brojni i veoma posećeni. Sve je više planinarskih društava, sportskih, planinarskih i udruženja ljubitelja prirode, tzv rendžera, koji se sve aktivnije uključuju u razvoj i promociju ovog prirodnog bisera. Postoji plan i da se ulaz i pristup klisuri ograniči u bliže uredi, što je uobičajena praksa u parkovima prirode širom sveta, međutim, za sada se o tome samo razmišlja, a nadležnost, pa i konačna odluka, u rukama je Zavoda za zaštitu prirode.
Do tada, odgovornost za uređenje, ali i zaštita klisure od onih koji bi da naruše i uprljaju sve ono što je priroda stvorila je na lokalnoj samoupravi i na nama samima.
A nije samo priroda ovde stvarala lepotu. Na samom ulazu u klisuru nalazi se hidrocentrala Sićevo, jedan od najstarijih objekata te vrste u ovom delu Evrope. Izgradnja hidrocentrale započela je prvih godina 20. veka, što je svrstava među prve energetske objekte na Balkanu, a i dan danas je mali ali važan deo elektroenergetskog sistema Srbije.
Hidrocentrala je i tehnički i inženjerski podvig svog vremena, sa velikim turbinskim sistemima. Njena gradnja je imala značajan uticaj na razvoj čitavog kraja, zajedno sa putem i prugom ka Sofiji i Istanbulu, a i danas je jedna od najvećih atrakcija.
Uzvodno od brane stvoreno je jezero idealno za ribolovce, a nešto više uzvodno, iznad brane napravljene za potrebe kamenoloma, počinje i jedan od najlepših teerena za rafting na ovim prostorima.
Zajedno sa sportskim i avanturističkim sadržajima kojima Sićevačka klisura obiluje, tu je i nekoliko drevnih manastira, takođe interesantnih posetiocima. Ističe se manastir Svete Petke u Ostrovici, jedinstven po tome što ga je obnovila vojska Kralja Milana Obrenovića dok je probijala put i prugu kroz vrleti klisure.
Nedaleko od samog sela Sićeva, nedavno su pronađeni i tragovi postojanja ljudske zajednice na ovim prostorima stariji od pola miliona godina, i naučnici kažu da će se za pećinu Balanicu, u kojoj su ostaci naših dalekih predaka pronađeni, tek čuti i nadaleko van granica naše zemlje.
Izletišta na samim obalama Nišave su brojna, a od nedavno, niču i moderni restorani i kafići koji privlače i novi tip gostiju koji predah od gradskih gužvi i odmor od buke traži uz žubor reke.
U svakom slučaju, u Sićevačkoj klisuri će svako naći nešto za sebe… I planinar, i izletnik, i sportista, i ribolovac i lovac…
Ne treba zaboraviti ni da je ovo mesto debelim slovima ucrtano i na kulturnoj mapi Srbije zbog likovne i književne kolonije u Sićevu, a sa druge strane planine, od skora su nikle i nepregledne plantaže lavande i drugog mirišljavog bilja, koje su postojbini Natalije Serbike i Natalije Ramonde, dale jednu potpuno novu, mediteransku notu.
Ipak, sve ovo treba zaštititi i sačuvati. Od nas samih, pre svega. Nepojmljivo je da u ovakvoj prirodnoj raskoši bujaju i divlje deponije, a po granama vrba na obali vise kese. Ali, i to je ogledalo ljudi koji ovde žive ili dolaze na predah. Moramo biti pošteni i priznati da se pozitivne promene dešavaju poslednjih godina, ali sve to može i bolje. I brže… Jer Sićevačka klisura to zaista i zaslužuje.
