Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas proslavljaju Svetog Pamfila, Porfirija i ostalih 12 mučenika, ranohrišćanske svetitelje koji su postradali za veru u vreme cara Dioklecijana 309. godine.
Ovi sveti mučenici stradali su u Kesariji Palestinskoj, tokom jednog od najtežih progona hrišćana u Rimskom carstvu. Njihovo stradanje opisao je i crkveni istoričar Jevsevije Kesarijski, koji je bio savremenik događaja.
Sveti Pamfil – učenjak i branilac Svetog pisma
Sveti Pamfil bio je prezviter u Kesariji i jedan od najobrazovanijih hrišćana svoga vremena. Posebno je poznat po tome što je ispravljao greške u prepisima Novog zaveta i sopstvenim rukama prepisivao Sveto pismo, poklanjajući ga drugima. Smatra se velikim zaštitnikom hrišćanske književnosti i teologije.
Sa njim su stradali i:
- Valent, đakon i odličan poznavalac Svetog pisma
- Pavle, hrišćanin koji je već jednom bio bacan u oganj zbog vere
- Petorica braće – Ilija, Isaija, Jeremija, Samuil i Danilo – koji su se vraćali iz rudnika u Kilikiji, gde su bili osuđeni zbog hrišćanske vere
Njihova nepokolebljivost pred sudijama i spremnost da život polože za Hrista ostali su primer čvrste vere.
Porfirije i ostali mučenici
Porfirije je, prema predanju, zatražio tela mučenika kako bi ih dostojno sahranio. Zbog toga je i sam pogubljen.
Selevkije, rimski oficir, prišao je i poljubio mučenike pre pogubljenja, čime je javno ispovedio veru.
Teodul, starac i sluga rimskog sudije, poljubio je jednog od mučenika tokom sprovođenja, dok je Julijan celivao njihova tela nakon stradanja – i svi su zbog toga postradali.
Danas ih molitveno pominjemo
Ove svete mučenike Crkva slavi 16. februara po julijanskom, odnosno 1. marta (29. februara u prestupnoj godini) po gregorijanskom kalendaru.
Njihovo stradanje podseća vernike na snagu vere, istrajnost i spremnost na žrtvu zarad istine i Hrista. U crkvenom predanju oni se smatraju zaštitnicima onih koji stradaju zbog pravde i vere.
